Ekshumacija na lokalitetu Kazani

10. septembar 2019. g.     Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa     Klix.ba    

Prema saznanjima dobivenim od svjedoka, Udruženje "Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa" je lokalizovalo četiri grobnice, što je bio povod za sastanak sa gospođom Gordanom Tadić, glavnom tužiteljicom Tužiteljstva BiH. Zahtjevale smo da se lokaliteti koje smo naveli provjere, zbog indicija da bi se u njima mogli pronaći ostaci nestalih i ubijenih Srebreničana. Isti zahtjev smo uputili i predstavnicima Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP).

Tužiteljica je odobrila naš zahtjev i na prvom od lokalitea, u Kazanima, ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje dvije osobe. Pretpostavlja se da je riječ o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su nastradale 1995. godine. Nastavićemo našu borbu za istinu i pravdu.


Šta znači "10 posto" od ljudskog života?

28. juli 2019. g.     Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa     Televizija N1 (BA)    

Po okončanju procesa koji je trajao 19 godina, naš tim advokata iz Bosne i Hercegovine i Holandije dobio je pravnu bitku protiv Vlade Kraljevine Nizozemske, jedne od članica Ujedinjenih nacija, što je presedan u historiji međunarodnog prava. Holandija se tereti za smrt naših najmilijih, nosi tu odgovornost, makar ona bila izražena sa nekoliko procenata. Međutim, šta znači biti "10 posto" odgovoran za nasilno ugašen život?!

U obrazloženju presude Vrhovnog suda Holandije (Hoge Raad der Nederlanden) stoji da bi osobe zadržane u bazi holandskog bataljona Ujedinjenih nacija (DUTCHBAT) u Potočarima, u julu 1995. godine, sa 90 izvjesnosti bile ubijene u slučaju da su srpski vojnici bombardovali bazu "Charlie". Šansa da prežive u svakom oružanom napadu je procijenjena najprije na 30, a potom na 10 procenata. Možda je to matematika holandskog pravosuđa, ali je mi u bilo kojoj matematici čovječnosti ne možemo priznati. Šta znači "10 posto" od ljudskog života?!

Rezolucijom 819 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija od 16. aprila 1993. godine, Srebrenica je proglašena prvom civilnom "sigurnosnom zonom" u svijetu, ikada. Naše je mišljenje da bi baza "Charlie" kao garant te "sigurnost" uživala potpunu zaštitu međunarodne zajednice u svakom od sto procenata! Mi smo svi bili pod zaštitom UN-a i svi smo bili okruženi žicom i stalno su nam govorili da nam garantuju život da ostanemo mirni. Kako nisu ispunili svoj zadatak, svoju vojničku zakletvu u službi humanosti, najmanje što njihova Vlada može učiniti je novčana kompenzacija za živote naših voljenih, koje su predali u ruke Mladićevim krvnicima. Ukoliko se ne dogovori procijenjena materijalna štetu sa Holandijom, borbu ćemo nastaviti u Strazburu, pred Evropskim sudom za ljudska prava!


Reakcija na emitovanje spornog filma u programu TVSA

24. juli 2019. g.     Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa     Hayat TV (YouTube)    

Televizija Sarajevo (TVSA) 11. jula 2019. godine, nakon cjelodnevnog programa posvećenog obilježavanju 24. godišnjice genocida u Srebrenici, u večernjim satima emitovala film o lažnom svjedoku u predmetu Krstić pod nazivom "Tužilac, branilac, otac i sin". Smatramo da je prikazivanje navedenog filma na dan obilježavanja genocida u Srebrenici uvreda za sve žrtve genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, a posebno uvreda za žrtve-svjedoke koji su svoje živote posvetili svjedočenjima pred sudovima i borbi za dokazivanje istine. Nije ljudski prema žrtvama-svjedocima da se na najteži dan u njihovom životu prikazuje film u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, koji postavlja sumnju u njihovo svjedočenje i negira sadržaj presude kojom je utvrđen genocid.

Ističemo, prva pravosnažna osuđujuća presuda za genocid izrečena je Radislavu Krstiću i ona je povijesno važna ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego i cijeli demokratski svijet. Zbog toga tražimo od uredništva TVSA javno izvinjenje zbog prikazivanja filma 11. jula, u suprotnom ćemo razmotriti sve pravne mogućnosti za pokretanje postupka pred nadležnim sudom.

"Ko je na čelu tog medija? Gdje mu je mudrost? Gdje mu je pamet? Ovo je neprofesionalno. Ovo je uvreda za, sav narod... koji saosjeća, koji... čiji se principi temelje na istini." [Kada Hotić]


Reakcija na presudu Vrhovnog suda Holandije

22. juli 2019. g.     Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa     NOS.nl | ANP     Presuda sa obrazloženjem

Vrhovni sud Holandije (Hoge Raad der Nederlanden) na zasjedanju održanom 19. jula 2019. godine u Den Haagu, kojem su prisustvovale i predstavnice Udruženja "Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa" izrekao je pravosnažnu presudu u slučaju 'Majke Srebrenice' (Moeders van Srebrenica) po žalbama na presudu Žalbenog suda iz 2017. godine. Žalbe su uložili predstavnici udruženja žrtava genocida u Srebrenici, a suprotstavljena strana bili su zastupnici holandske vlade i tamošnjeg ministarstva odbrane, koji su takođe uložili žalbu. Država Holandija se svojom žalbom željela osloboditi svake odgovornosti, dok su porodice žrtava nastojale da se prizna odgovornost za sve žrtve genocida iz 1995. godine. Odgovornost za preko osam hiljada osoba. Potvrđena je ranije izrečena presuda Žalbenog suda u Den Haagu, po kojoj je Holandija djelimično odgovorna za smrt oko 350 Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine, ali ovaj put u manjem omjeru, samo 10, u odnosu na ranijih 30 procenata. Šta to praktično znači?

Naime, da javnosti bolje pojasnimo naš stav, 2007. godine je više od 6.000 članova porodica ubijenih u genocidu u Srebrenici tužilo Vladu i Ministarstvo odbrane Kraljevine Nizozemske. Povod za tužbu bila je uloga holandskog bataljona UN u zaštićenoj zoni Srebrenica ljeta 1995. godine, kada su snage vojske i policije Republike Srpske ušle u grad, te nakon toga u samo nekoliko dana ubile oko osam hiljada muškaraca i dječaka. Pet godina ranije, 2002. godine, nakon "Izvještaja o Srebrenici", kompletan kabinet holandske vlade, na čelu sa premijerom (Wim Kok), podnio je ostavku. U sadržaju Izvještaja jasno je naglašena odgovornost i nesposobnost Vlade Holandije i visokopozicioniranih vojnih zvaničnika ove zemlje u da spriječe masakr iz 1995. godine, koji će pravosnažnom sudskom presudom međunarodnog tribunala, ironično - smještenog u istoj ovoj zemlji, biti okarakterisan genocidom - najstravičnijim činom od Drugog svjetskog rada, na ovamo.

Proći će deset godina, dok slučaj "Moeders van Srebrenica" ne dobije svoj epilog. Prema presudi Žalbenog suda iz 2017. godine, Holandija je po dva osnova djelovala "protupravno" (u izvornom tekstu "unlawfully"). Najprije, dopustila je pripadnicima Vojske Republike Srpske da u kolonama izvede stanovništvo koje je zatražilo spas u krugu baze "Charlie" u Potočarima i time omogućila odvajanje žena i muškaraca - koji će time biti poslani u smrt. Nadalje, djelimično je odgovorna za smrt oko 350 muških lica, koje su 13. jula 1995. pripadnici holandskog bataljona (DUTCHBAT) protjerali iz UN-ove baze znajući da će biti ubijeni. Time im je, prema ocjeni suda, uskraćena šansa od 30 procenata da prežive. Sud se u skladu s time očitovao da je Holandija odgovorna za 30 posto štete koje su preživjeli članovi njihovih porodica pretrpili. U januaru ove godine Generalni zastupnik Vrhovnog suda izdao je neobavezujuće mišljenje u kojem presudu iz 2017. godine smatra iracionalnom i da ona ne može biti održiva.

"Nismo zadovoljni, ali ipak su odgovorni. U Potočarima je bila zastava UN, mi smo bili pod zaštitom i oni su odgovorni koliko god oni smatrali da nisu, ne postoji nijedna gumica kojom mogu izbrisati svoju odgovornost. Baš kao i 1995. godine, Holanđani su nadležni, a mi ne znamo šta se dešava. Dok oni sabiraju procente, mi još uvijek tragamo za kostima naše djece." [Munira Subašić]

Doživjele smo poniženje i prije izricanja ponižavajuće presude, jer je izrečena na holandskom jeziku, bez adekvatnog simultanog prijevoda, iako je naša posjeta najavljena. Dakle, nismo mogle razumjeti njen sadržaj u momentu izricanja. Vrhovni sud nije dao obrazloženje na temelju čega je ocijenio da su holandski vojnici imali samo 10% izgleda da spase živote naših najmilijih. Podsjećamo da su u slučajevima Nuhanović i Mustafić snosili stopostotnu odgovornost. Naša pravna bitka za dokazivanje odgovornosti Holandije neće stati na ovoj presudi. Naredni ćemo proces pokrenuti pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu. Natjerati jednu evropsku zemlju da prizna odgovornost i nesposobnost u spriječavanju genocida, makar u ovolikoj mjeri, a bez pomoći zvaničnih organa i institucija naše države, sopstvenim snagama, za nas Majke je i dalje veliki podvig!

Kompletan slučaj pod šifrom ECLI:NL:HR:2019:1284, sačinjen na engleskom jeziku, možete preuzeti iz našeg odjeljka "Dokumenti"


Sjećanje na žrtve zločinačkog odreda "Škorpioni"

17. juli 2019. g.     Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa     Al Jazeera Balkans

Na današnji dan, 17. juli 2019. godine, navršava se 24. godišnjica od svirepog ubistva šestorice srebreničkih Bošnjaka na lokalitetu Godinjske Bare, na području Opštine Trnovo. Pripadnici paravojne formacije "Škorpioni" strijeljali su na ovaj dan Safeta Fejzića (17), Azmira Alispahića (16), Sidika Salkića (36), Smaila Ibrahimovića (35), Dinu Salihovića (18) i Jusu Delića (25). Posmrtni ostaci žrtava pronađeni su 1998. godine, a tijela identificirana i pokopana u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari. Snimak egzekucije načinio je Slobodan Stojković, a posjedovao ga je i Duško Kosanović. Do snimka je došao Fond za humanitarno pravo Srbije, koji ga je proslijedio Tužiteljstvu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslviju (ICTY), a emitovan je na suđenju bivšem predsjedniku Srbije, Slobodanu Miloševiću. Ovaj zločin je direktan dokaz umiješanosti Republike Srbije, tadašnje savezne Republike Jugoslavije u genocid, prije svega u Srebrenici, ali i agresiju na državu Bosnu i Hercegovinu.

Za ovaj su beskrupulozni zločin 2007. godine osuđeni komandant jedinice Slobodan Medić i Branislav Medić na po 20 godina zatvora. Pero Petrašević, koji je priznao zločin, osuđen je na 13 godina, a Aleksandar Medić na pet godina zatvora. Aleksandar Vujov oslobođen je optužbe, jer prema odluci sudskog vijeća Srbije nije bilo dokaza da je izvršio zločin s predumišljajem. Sud je utvrdio da su u strieljanju učestvovali i Đole Šiptar, Momo Turčin, Milorad Momić, koji je u bjekstvu i Slobodan Davidović, koji je za taj ratni zločin osuđen na 15 godina zatvora u Županijskom sudu u Zagrebu.

Naročito treba istaći da je u postupcima protiv ove trojice optuženih (Krstić, Erdemović, Obrenović) Tribunal utvrdio van razumne sumnje da su snage bosanskih Srba i druge snage u periodu od 11. do 19. jula 1995 ubile između sedam i osam hiljada muškaraca bosanskih Muslimana različitih dobi. Tribunal je utvrdio van razumne sumnje da ogromna većina pogubljenih nije ubijena u borbi, već su bili žrtve egzekucija. Međunarodni sud je utvrdio van razumne sumnje da se ubistva nisu dogodila u trenutku bijeesa, već su bila rezultat dobro planirane i koordinirane operacije. Konačno, Međunarodni sud je utvrdio van razumne sumnje da je ubistvo između sedam i osam hiljada zarobljenih bosanskih Muslimana bilo genocid.
In particular, in its proceedings against these three accused, the Tribunal has found beyond a reasonable doubt that Bosnian Serb and other forces killed between 7,000 and 8,000 Bosnian Muslim men and boys between approximately 11 and 19 July 1995. The Tribunal has established beyond a reasonable doubt that the vast majority of those killed were not killed in combat, but were victims of executions. The Tribunal has established beyond a reasonable doubt that the killings did not occur in a moment of passion, but were the product of a well-planned and coordinated operation. Finally, the Tribunal has established beyond a reasonable doubt that the killing of 7,000 to 8,000 Bosnian Muslim prisoners was genocide. Izvor: ICTY.org

Porodice žrtava posjetile mjesta masovnih stratišta

13. juli 2019. g.     Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa     Anadolu Ajansı

Učenjem kur'anske sure el-Fatiha i polaganjem cvijeća, članice udruženja koja okupljaju preživjele žrtve genocida, u okviru obilježavanja 24. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone UN-a Srebrenica" danas su posjetile stratišta gdje su njihovi najmiliji mučeni i nemilosrdno ubijani. Najprije je posjećeno nogometno igralište u mjestu Nova Kasaba, a zatim i zgrada zemljoradničke zadruge u selu Kravica, gdje je svim raspoloživim sredstvima ubijeno više od 1.300 muškaraca i dječaka.

U pratnji majkama, sestrama, suprugama i djeci naših šehida bili su: Hasan Hasanović: kustos u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, Damir ef. Peštalić: glavni imam Medžlisa IZ Srebrenica, te predstavnici Opštine Srebrenica Nedib Smajić i Hamdija Fejzić.

"Bošnjaci su zatvoreni u ove hangare ovdje i ubijeni na monstruozan način. Na njih su pucali iz svih oružja, bacali bombe na njih. To se sve dešavalo 13. jula 1995. godine negdje iza 18 sati. Nakon što su ih pobili ovdje, onda su stavili sijeno po njima s namjerom da mrtva tijela zapale. Međutim, odustali su od te ideje, i onda su teškim mašinama 14. i 15. jula razvalili zid da bi proširili ulaz. Nakon toga su ih bagerom tovarili na kamione i odvozili u masovne grobnice u Glogovoj. To je primarna masovna grobnica. Kasnije su prekopali tu grobnicu i tijela zakopali u sekundarnu masovnu grobnicu u Zelenom Jadru.U Kravici je strijeljano više od 1.300 muškaraca i dječaka. Samo dvojica su preživjela i oni su svjedočili u Hagu. Ovo je jedno od najtežih mjesta poslije Pilice, jer su ovdje žrtve ubijane u objektu, dok su na drugim mjestima ubijane na otvorenom prostoru."
istakao je Hasanović u izjavi za medije.

Nakon Nove Kasabe i Kravice, majke će posjetiti stratišta u Grbavcima, Petkovcima, Kozluku, Branjevu i Pilici.


Lista identificiranih žrtava za ukop u mezarju MC Potočari 11. jula 2019. godine

3. juli 2019. g.     Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa     Anadolu Ajansı

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari 11. jula ove godine biće ukopani posmrtni ostaci 33 žrtve genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici. Posmrtni ostaci su iz Komemorativnog centra u Tuzli prebačeni u prostorije JKP „Gradska groblja“ Visoko odakle će 9. jula biti transportovani u Potočare. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Potočarima ove godine je Osman Cvrk rođen 1979. godine. On je u momentu ubistva bio maloljetan, imao je svega 16 godina. Najstarija žrtva koja će se ukopati ove godine je Šaha Cvrk ona je imala 82 godine kada je ubijena i ujedno je i jedina žena koja će u Potočarima biti ukopana ove godine. U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se još 140 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. Među njima je 38 žrtava koje su zvanično identificirane i DNK analizom i od strane porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.

Žrtve koje će ove godine biti ukopane u Memorijalnom centru u Potočarima su:

1. Bektić (Redžo) Mevlid rođen 1962. godine

2. Bajraktarević (Osman) Nedžad, rođen 1975. godine

3. Salkić (Alija) Bajro, rođen 1957. godine

4. Husić (Husein) Muradif, rođen 1949. godine

5. Purković (Ahmet) Šemso, rođen 1952. godine

6. Isaković (Muhizin) Kasim, rođen 1973. godine

7. Isaković (Muhizin) Asim, rođen 1975 godine

8. Avdić (Hasan) Šemso, rođen 1964. godine

9. Suljić (Nazif) Adil, rođen 1952. godine

10. Cvrk (Osman) Rešid, rođen 1940. godine

11. Cvrk (Arif) Šaha, rođena 1913. godine

12. Gabeljić (Jusuf) Fadil, rođen 1974. godine

13. Memić (Hasan) Sidik, rođen 1960. godine

14. Tihić (Šukrija) Vekaz, rođen 1975. godine

15. Tahić (Hamed) Enver, rođen 1976. godine

16. Meholjić (Hakija) Husejn rođen 1929. godine

17. Salkić (Fadil) Sabahudin, rođen 1972. godine

18. Mehmedović (Džemail) Mali, rođen 1959. godine

19. Suljić (Salko) Sabit, rođen 1974. godine

20. Mehmedović (Suljo) Ismet, rođen 1937. godine

21. Hirkić (Bajro) Behadil, rođen 1973. godine

22. Nukić (Haso) Esad, rođen 1977. godine

23. Jašarević (Halid) Ahmet, rođen 1950. godine

24. Mujić (Ramo) Zijo, rođen 1968. godine

25. Mujić (Ramo) Fahrudin, rođen 1970. godine

26. Tabaković (Zajko) Hajro, rođen 1938. godine

27. Ahmić (Ismet) Omer, rođen 1973. godine

28. Cvrk (Behaija) Osman, rođen 1979. godine

29. Pilav (Rasim) Zaim, rođen 1946. godine

30. Pilav (Zaim) Fuad, rođen 1976. godine

31. Šaranović (Ševkija) Sadik, rođen 1969. godine

32. Tabaković (Nurija) Smail, rođen 1964. godine

33. Tihić (Mustafa) Hamed, rođen 1928. godine

ARHIVA AKTUELNOSTI       1